O SEKTAMA, III. dio: Tko je najgora pedofilna organizacija svijeta?

Seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje, 4. tipična pojava u potencijalno opasnim sljedbama

Iduća česta karakteristika opasnih sljedbi koja je svojedobno zaokupila pažnju njemačkih psiholoških eksperata jest seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje. Seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje jest nešto što je postojalo već u prvobitnim zajednicama našeg čovječanstva. Ono je refleks ljudske nesvjesnosti o vlastitoj pravoj prirodi i stoga robovanja seksualnom nagonu. Kao takvo, seksualno uznemiravanje i seksualno zlostavljanje postoji i danas u svim ljudskim zajednicama, i formalnim i neformalnim. Ono što smatram da je nedostojno i samoponižavajuće za njemačke psihologe jest potpuna odsutnost logike i znanstvenog pristupa kad se radi o ovoj temi, prije svega zbog korištenja nejednakih kriterija pri istraživanju/vrednovanju marginalnih grupa s jedne i Rimokatoličke Crkve s druge strane. Ispravan i pravedan pristup bio bi sljedeći:

1. Utvrditi u suvremenom društvu učestalost A) lakših i B) težih seksualnih kaznenih djela. Prvenstveno bi trebalo proučiti statistike o seksualnim prijestupima u školama, u crkvama, u sportskim klubovima, na fakultetima, plesnim i glumačkim akademijama, u disko i sličnim klubovima, na glazbenim hepeninzima i velikim koncertima i u sličnim grupacijama i na sličnim zbivanjima. Robovanje seksualnom nagonu i s tim robovanjem povezana kaznena djela su nešto što nije nimalo specifično za svjetonazorske, religijske i spiritualno-filozofske manjine. To je općeprisutna pojava kroz cijelu prošlost i sadašnjost našeg čovječanstva. Podrazumijeva se da pri istraživanju ove pojave, kao i u svakom ozbiljnom znanstvenom istraživanju treba uzeti u obzir i tzv. tamne brojke.

2. Utvrditi učestalost gore navedenih seksualnih delikata (A i B) u manjinskim društvenim grupama odnosno sljedbama. Tek tada se može usporediti i objektivno u odnosu na podatke o istim deliktima u najširoj društvenoj zajednici valorizirati broj, učestalost i težinu seksualnih delikata. Ne bi me iznenadilo kada bi u takvom ozbiljnom i dovoljno obimnom istraživanju HareKrishne, praktikanti transcendentalne meditacije Maherishi Mahesh Jogija i njima slični pokazali znatno viši stupanj „čednosti“, ili bar osnovne građanske korektnosti kad su u pitanju seksualni delikti nego li npr. pripadnici i pripadnice Rimokatoličke Crkve (i to ne samo uzimajući u obzir obične svećenike i pastvu već isto tako i biskupe, nadbiskupe i kardinale). Predlažem, za početak, znanstvenicima kojima je zaista stalo do dobrobiti i duhovnog blagostanja naše zapadne civilizacije, da se Rimokatoličku Crkvu temeljito istraži, po ovom pitanju, za period od najmanje zadnjih 80 do 100 godina. Ovo stoga jer su podaci koje smo dobili iz neplanskih i nesistematskih istraživanja za razne periode u raznim državama, kao npr. SAD, Australija, Irska, Njemačka, Švicarska, Austrija… toliko stravični da se bojim da razmjeri pedofilije u Rimokatoličkoj Crkvi, samo od 1900. do 2025. ovu organizaciju uvjerljivo prokazuju/označuju kao najgoru pedofilnu organizaciju svijeta.

Ovdje je samo mali izbor službenih državnih istraga o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj Crkvi i njezinim institucijama po državama (Za detaljnije informacije o pojedinim studijama dovoljno je upisati naziv studije u Google — službene stranice istrage i brojni novinski članci tada su u izobilju dostupni):

Njemačka

- 2018.: „MHG-studija“, 1946.–2014. – 3.677 žrtava, 1.670 optuženih klerika

- 2022.: „Moć i seksualno zlostavljanje (…) u biskupiji Münster“, 2022. – procijenjeno 5.000 do 6.000 žrtava

Švicarska2022.–2023.: „UZH pilot-studija“, 1950.–2022. – 1.002 žrtve, 510 optuženih klerika

AustrijaOd 2010.: „Klasnic-komisija“, slučajevi uglavnom prije 1980. – 3.640 žrtava

Irska

2009.: „Ryan Report; 20. st. – više od 15.000 žrtava, 800 počinitelja svećenika, redovnika, laika.

Španjolska2023.: „Prvo neovisno istražno povjerenstvo o seksualnom nasilju u Katoličkoj Crkvi“, od 1940. – 0,6 % odraslog stanovništva Španjolske, tj. oko 200.000 žrtava odnosno 1,2 % stanovnika, tj. oko 400.000 žrtava (ako se računa i zlodjela počinitelja-laika u katoličkim institucijama)

Sjedinjene Američke Države2004.: „John-Jay studija“, 1950.–2002. – više od 13.000 djece kao žrtava, više od 5.000 svećenika/đakona počinitelja

Australija2017.: „Royal Commission into Institutional Responses to Child Sexual Abuse“, 1950.–2015. – 4.444 žrtava, 2.380 svećenika-počinitelja, oko 7 % svećenika

I tako dalje.

Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno istraživanje o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj Crkvi i njezinim institucijama, iako je Hrvatski helsinški odbor (HHO) – hrvatski ogranak helsinških odbora – već 2023. javno zatražio osnivanje neovisnog istražnog povjerenstva za slučajeve zlostavljanja u Crkvi u Hrvatskoj.

3. Posebnu znanstvenu obradu svakako zaslužuju i metode prešućivanja, zataškavanja, isplaćivanja žrtvama tzv. novca za šutnju (npr. poznajem osobu čija sestra i njena kći u RH primaju od Rimokatoličke Crkve novac kako bi šutjele o činjenici da je kćerin otac svećenik), kako u manjinskim grupama tako i organizacijama etabliranih svjetskih religija. Uvjeren sam da bi se i u ovoj točci Rimokatolička Crkva pokazala kao apsolutni negativni svjetski prvak. Žao mi je što je tome tako jer je moj hrvatski narod katolički narod (vjerojatno više od 80% ako uzmemo u obzir i one Hrvate koji se izjašnjavaju katolicima više u smislu „religije naciona“, tradicije, distanciranja spram bošnjačkih muslimana i pripadnika srpske pravoslavne crkve).

U kontekstu ovog poglavlja o seksualnom uznemiravanju i seksualnom zlostavljanju u velikim i malim sljedbama, zamolio bih cijenjene čitatelje da zamisle obrnutu situaciju u našim europskim zemljama, tj. da su učestalost seksualnih zlodjela i mjera njihove okrutnosti i izvitoperenosti u sljedbama (naročito kad je u pitanju pedofilija u pokretima a la Hare Krishna, Sai Baba, TM, Joga u svakodnevnom životu… ) ravni onome što pronalazimo u Rimokatoličkoj Crkvi. Svakome pa i najneukijem čovjeku odmah je kristalno jasno:

·      Svaki takav pokret bio bi momentalno zabranjen u svim europskim državama. Hare Krishne i slične bi već linčovali po ulicama za ista zlodjela.

·      U svim državama izvršila bi se zapljena i pretres svih njihovih baza podataka.

·      Pokrenuli bi se brojni sudski procesi, također i protiv svih eventualnih pomagača i zataškavatelja seksualnih zlodjela.

Ako smo zaista uređene pravne i demokratske države, ako su katolici zaista sljedbenici Isusa i njegove ljubavi i pravednosti nije li onda napokon došlo vrijeme da se i prema Rimokatoličkim Crkvama u svim europskim državama zauzme isti kriterij. Ili je možda utjecaj inkvizicije i lovaca na „vještice“ i vještice/gurue/šamanke/magove i sl. još uvijek u Europi previše jak?!?Poseban aspekt ovog istog problema jest strahovit negativan utjecaj koji po duševni i duhovni razvoj maloljetnika i mladih odraslih ima činjenica da je celibat katoličkih svećenika obična farsa.U potpunom celibatu ne živi ni 10% svećenika, redovnica i redovnika. Znanstvena istraživanja seksualnosti svećenika koja je kroz 30 i više godina provodio ugledni američki katolički psihijatar, Richard Sipe, pokazala su da u uspješnom celibatu živi najviše 1 do 2 % katoličkih svećenika.

Dakle, Rimokatolička Crkva svoju moć i društveni utjecaj temelji na tabuiziranom seksualnom licemjerju.I još za to licemjerje u nemalom broju europskih država prima od države novac i druge pogodnosti za svoj doprinos odgoju, obrazovanju, kulturi… !

Nažalost, ovdje moram istaknuti da se u svojoj praksi kao majstor tantre i joge, seksualni terapeut i par terapeut već desetljećima susrećem sa klijentima/icama koji/e traže pomoć kako zbog seksualnog zlostavljanja od strane svećenika tako i zbog, s time povezanog, licemjernog zataškavanja, pritisaka i ucjena „ako se o tome ne bude šutjelo“. I to, ne samo od strane svećenika nego čak i od članova vlastite obitelji. Mnogima sam pomogao, nemali broj njih sam čak spasio i od samoubojstva. Mnogima pomažem i danas (i izvan Komaja zajednice!). Komaja zajednica kao spiritualna jogijska, ali i tantrička, seksološka i svjetonazorska zajednica osim toga predstavlja i svojevrsnu platformu na kojoj žrtve katoličke crkve i nemalog broja njihovih iskvarenih svećenika imaju priliku i javno progovoriti o svim vrstima zala koja su doživjeli u okrilju katoličke crkve kao i o problemima s kojima su se susretali nakon proživljenih strahota. Spomenut ću ovdje, radi publike koja nije dovoljno upućena u masovnost ovih negativnih pojava, bar neke od, u hrvatskoj javnosti, najpoznatijih slučajeva:

-              Josip Lisica, dugogodišnji tantrički jogin, pregalac i aktivist Komaja zajednice, uz čiju sam pomoć i javna svjedočenja (u hrvatskim medijima) nakon 13 godina borbe, napokon prisilio Vatikan da svog svećenika Nedjeljka Ivanova iz Bibinja i službeno procesuira i osudi zbog pedofilije. (Gotovo da i nema hrvatskih tiskanih medija i televizija koje nisu izvještavale o ovom slučaju.) Od desetak Bibinjaca koji su u to vrijeme za svoj osobni razvoj i iscjeljenje pomoć potražili kod Makaje i Komaja zajednice, njih  troje su i dan danas naši uvaženi i sretni članovi.

- Sutkinja Violeta Njegač (Eta Lodi), koja je kao ljubavnica uglednog Varaždinskog svećenika za njega pisala propovjedi. O čemu je i napisala knjigu „Najbolje“ (2004). Izložena pritiscima raznih vrsta nakon toga se morala preseliti u Istru, gdje je o svemu izvijestila i na velikoj školi Komaje.

- Marija Seferagić, kćerka najpoznatijeg hrvatskog katoličkog svećenika egzorciste, koji je tobože iz naivnih hrvatskih katolkinja istjerivao đavla, a zapravo im je pravio djecu i zidao kuće. Marija nam je također osobno svjedočila o svemu tome na velikoj međunarodnoj Zimskoj Školi Komaje, u Istri.

- Karizmatični katolički svećenik Vinko Pilić, također je svojedobno utjehu i utočište potražio u Komajinom centru na Pantovčaku. Njega je naime, zbog drugačijeg doživljavanja Isusa i prava svećenika na ljubav spram žena, katolički psihijatar proglasio duševno bolesnim, a zatim ga je nekatolički hrvatski psihijatar ocijenio duševno zdravim.

Ovdje nije na odmet spomenuti da moji stručni suradnici (psihoterapeuti, seksualni terapeuti, par terapeuti) i ja pomažemo svim zainteresiranim žrtvama seksualnog  zlostavljanja (a ne samo žrtvama katoličkih pedofilnih svećenika!). U javnosti je malo poznato da je učestalost seksualnih delikata od strane vlastitog oca, majke, brata, bratića i sl. neusporedivo veća od brojeva koje pronalazimo u sudskim ili psihološkim arhivima. Osobno sam pomagao kako muškim tako i ženskim žrtvama višegodišnjeg silovanja od strane vlastitih očeva i braće i to u raznim europskim zemljama od Makedonije preko Austrije i Švicarske, pa sve do Engleske. Razumljivi su stoga zavist i zli jezici koji me često prate u krugovima hrvatskih i drugih psihoterapeuta koji se ni blizu ne mogu pohvaliti sa toliko visokim postotkom izlječenja žrtava seksualnog zlostavljanja.

Stoga pozivam sve nesretne duše,  žrtve seksualnih delikata, koje nisu do sada uspjele dobiti pomoć i izlječenje od psihoterapeuta i seksualnih terapeuta, da mi se slobodno jave na mail: makaja@komaja.org. Vaši podaci bit će strogo čuvani, prema načelima profesionalne terapijske tajne.

Četvrti, završni nastavak o sektama (i velesektama) slijedi uskoro.